Prije nekoliko dana na terenu obližnjeg sportskog centra održan je Hrvatski kup australskog nogometa. Da, zvuči možda malo čudno ali uz engleski (soccer) i američki (football) postoji i australski nogomet. Sport sličan ragbiju, rukometu i još nekim sportovima s loptom. Trenutačno u Hrvatskoj postoji 5 klubova, koji redovito održavaju turnire, a imaju i svoju ligu. Iskreno pravila nisam naučio, niti sam upoznat s timovima, osim koliko toliko svojim domaćim Vg- Bombersima iz Velike Gorice. Osim zanimanja za taj sport, turniru me privukla i prilika da malo vježbam sportsko fotografiranje. Ponukan time odlučio sam podijeliti par uputa koje sam i sam upotrijebio na terenu.
Krenimo nekim redom, ono što je osnova bilo kojeg fotografiranja je oprema.
Ono što je važno na tijelu fotoaparata kojim fotografiramo sport je brzina uzastopnog okidanja i brzina izoštravanja tj. broj fokusnih točaka. Odabir crop senzora ili senzora punog formata u današnje vrijeme nije toliko bitan jer kvaliteta današnjih senzora je takva da se fotografija bez problema izreže (cropa) u nekom programu za obradu fotografije i još uvijek bude dovoljno kvalitetna za ispis na velikom formatu. Minimalna brzina uzastopnog okidanja trebala bi biti barem 6 sličica u sekundi, što većini modernih fotoaparata nije problem te i početni modeli poput Nikona D3300 okidaju barem 6 sličica u sekundi. Fotoaparati srednjeg cjenovnog ranga okidaju oko 10-ak, a profesionalni fotoaparati okidaju čak do 15 sličica u sekundi.
Uz brzo okidanje važan je i buffer (međuspremnik) i brza memorijska kartica, jer oni zajedno određuju koliko će se brzo te sličice zapisati na memoriju. Moderni fotoaparati imaju veliki međuspremnik pa brzina okidanja nije problem, veći problem je to što na taj način na memorijskoj kartici imamo ogroman broj fotografija pa samo pregledavanje i odabir pa nakon toga i obrada tih fotografija uzimaju puno vremena.
Osim brzine okidanja važna je i brzina izoštravanja. Brzina fokusiranja (izoštravanja) ovisi o tijelu fotoaparata i o objektivu. Noviji objektivi postali su sve brži i tiši tijekom fokusiranja. Mikro motori u njima sve su manji, napredniji i tiši što je vrlo važno kada fotografiramo npr. ptice ili divlje životinje koje su osjetljive i imaju jako dobar sluh. To nam je također važno i kada se nalazimo u prostoru gdje želimo ostati neprimjetni, to su mjesta poput nekih predstava ili drugih javnih događaja. Osim objektiva na brzinu fokusiranja utječe i broj fokusnih točaka u fotoaparatu. Crvene točkice koje vidimo u tražilu pokazuju nam koji dio kadra će biti izoštren. Početnički fotoaparati imaju desetak fokusnih točaka napredni 30-ak a profesionalni čak do 100- fokusnih točaka. Razni proizvođači imaju razne sustave odabira tih točki, pa nam tako pomažu ovisno o tome što fotografiramo, sport , portrete ili divlje životinje. Na većini fotoaparata gumbima na poleđini odabiremo hoćemo li koristiti točke u centru, na lijevoj ili desnoj strani tražila ili možda sve fokusne točke. Recept pri kupnji fotoaparata je jednostavan što više fokusnih točki, to bolje, pogotovo ako ste se odlučili baviti sportskom fotografijom tj. fotografiranjem objekata u pokretu.
Nakon tijela fotoaparata važno je koji objektiv odaberemo za fotografiranje sporta. Iako je uvriježeno mišljenje da nam za sport treba isključivo tele objektiv, ponekad je puno lakše i praktičnije koristiti zoom objektiv koji nam nudi mogućnost fotografiranja detalja i širokih kadrova. Kod brzih sportova kada se nešto stalno događa na terenu nemate vremena često mijenjati objektive pa je to još jedan razlog zašto je zoom objektiv odličan odabir. Profesionalni zoom objektivi npr. 70-200 f2.8 puno koštaju jer nude kvalitetniju sliku i veći otvor blende „brži“ su od npr. kit objektiva koji dobijete uz fotoaparat. To ne znači da sa kit objektivom ne možete dobiti odlične fotografije, samo sa profesionalnim objektivom takve ćete fotografije dobiti puno lakše. Veći otvor blende osim što izdvaja subjekt od pozadine, što je u sportu poželjno, pruža nam i veću brzinu okidanja uz manji iso što znači kvalitetniju i oštriju fotografiju.
Najkvalitetnije fotografije dobit ćemo teleobjektivom fiksne žarišne duljine, no oni su naravno i najskuplji.
Osim samog fotoaparata i objektiva u sportskoj fotografiji često koristimo stative i monopode ( stativ sa jednom nogom) koji nam služe kako bi smanjili potresanje fotoaparata. Ponekad su veliki teleobjektivi poprilično teški pa je jako teško odraditi cijelu utakmicu tako da držite objektiv stalno u ruci pa su zato stativ ili monopod osnova sportskog alata. Uz stativ u dvoranskim sportovima možemo koristiti i bljeskalicu kako bi zamrznuli trenutak, naravno samo ako je to dopušteno i ne smeta sportašima koje fotografirate. Jedna od stvari koju nikako ne smijemo zanemariti su rezervne baterije. Uz konstantno uzastopno okidanje i izoštravanje baterija vašeg fotoaparata će se potrošiti brže nego pri bilo kojoj drugoj vrsti fotografiranja pa budite sigurni da imate dovoljno rezervnih napunjenih baterija prije nego što krenete na teren.
Prije nego što krenete na teren bilo bi dobro da upoznate sport koji fotografirate, naučite pravila , možda pogledate koju utakmicu kako bi pri dolasku na teren znali izabrati najbolju poziciju za fotografiranje.
Ukoliko ste početnik u fotografiji i samo želite napraviti dobre fotografije vašeg djeteta dok igra neku važnu utakmicu, možda je najbolje da se ne zamarate puno te postavite kotačić fotoaparata na čovječuljka koji trči. Iako bi vas profesionalni fotografi i oni koji se tako osjećaju gledali ispod oka i sa gnušanjem odmahivali glavom, vi bi barem dobili veliki postotak dobrih fotografija vašeg klinca.
Ono što taj čovječuljak radi za vas je to da svim svojim čipovima kaže, sad fotografiramo akciju i ponašajte se sukladno tome. To znači da će sve postavke fotoaparata biti namještene tako da uhvatite akciju. Primjerice na Nikonu fotoaparat će automatski namještati iso vrijednost i brzinu okidanja, a sustav fokusiranja će biti postavljen na automatski fokus sa praćenjem subjekta. Na vama je samo da nanišanite svoj objekt snimanja pritisnete okidač na pola, a fotoaparat će pokušavati zadržati fokus na vašoj meti. Kada ste spremni pritisnite okidač do kraja i opalite rafal fotki, na barem jednoj od njih će zasigurno biti uhvaćen savršen trenutak.
Malo napredniji korisnici će htjeti postaviti fotoaparat u položaj prioriteta zatvarača, na Nikonu je to oznaka S, a na Canonu Tv. To znači da vi određujete brzinu okidanja, a ona kod sporta ne bi smjela biti manja od 1/500 sec dok fotoaparat sam određuje otvor blende, i (ili) iso vrijednost. Ponekad zbog tako velike brzine okidanja nemamo dovoljno svijetla pa su nam fotografije pretamne. Ako niste upoznati sa trokutom ekspozicije i ne znate kako brzina zatvarača, otvor blende i iso broj ovise jedan o drugome, možda je najbolje da iso vrijednost podesite na automatsko određivanje, tada će fotoaparat sam odraditi sve kako bi dobili dobru fotografiju. To je zapravo nešto slično onom čovječuljku koju trči i sve namješta za vas. Ukoliko znate koji je najveći iso broj i kako ga podesiti da dobijete tehnički kvalitetnu fotografiju na vašem fotoaparatu onda sami podesite iso vrijednost kako bi dobili zadovoljavajuće fotografije. Ta će vrijednost vjerojatno biti od iso 400 na više.
Ako ste u potpunosti upoznati sa radom fotoaparata i njegovim postavkama onda je za vas manualni mod M, podesite brzinu okidanja na ne manju od 1/500 sec, iso 400 na više i naravno najmanji F broj tj. najveći otvor blende kako bi vaš subjekt bio dobro izdvojen od pozadine.
Na kraju ne zaboravite podesiti fotoaparat na kontinuirano okidanje, to je ikonica sa nekoliko kvadratića poredanih jedan iz drugog. Autofokus također postavite na kontinuirano izoštravanje oznaka AF-C (Nikon) ili AI-servo (Canon). Neki fotoaparati imaju posebne programe autofokusa za praćenje subjekta snimanja,kada pritisnete okidač do pola fokus će se zaključati na vaš subjekt i pratiti ga dok ne okinete tj pritisnete okidač do kraja. Najbolje je da isprobate sve načine fokusiranja te da sami prosudite kako vam je najlakše fotografirati .
U današnje vrijeme svi nose fotoaparat u džepu, fotografiranje mobitelom postala je svakodnevica. Skuplji mobiteli sposobni su uhvatiti akciju prilično kvalitetno, dok je za one jeftinije možda najbolje ostaviti automatske postavke te se nadati dobroj fotografiji. Za lijepog vremena i pri jakom svijetlu svaki mobitel bi trebao dobro zaustaviti akciju, dok pri pomanjkanju svijetla to baš i nije lako te će fotografije vjerojatno biti mutne.
S čime god fotografirali, kako bi vaša fotografska priča imala početak i kraj važno je znati što fotografiramo. Sport nije samo akcija i uhvaćeni trenutak, za cjelokupni dojam ne zaboravite fotografirati npr. cijeli teren, gledaoce, neki zanimljivi detalj ili navijački rekvizit, loptu ili sportski rekvizit, lica igrača i navijača. Svaki taj motiv doprinosi priči pa ako je priča dobra lako se kroz nju provuče i neka lošija fotografija.
Uz sve ove savjete praksa je najvažnija, na vama je samo da se ohrabrite i izađete na teren.
Framing the world 
Leave a comment