Zenit 122 i Helios 44M-4

Nakon što su digitalni aparati poharali svijet fotografije, neki ljudi se, uglavnom iz hobija, rado vraćaju staroj analognoj fotografiji. Digitalna fotografija je nekako brza i sirova, ne razmišlja se puno o postavkama fotoaparata i ne troši se vrijeme za biranje kadra. U današnje vrijeme se definitivno okida previše fotografija jer ne moramo paziti na svaki snimak. Nekad se dobro gledalo hoćete li okinuti snimak ili ne, jer imali ste samo 12,24 ili 36 snimaka na raspolaganju.

Naravno za posao, digitalna fotografija danas više nema alternativu u analognoj fotografiji. Ali onako kako bi rekli za gušt, analogna fotografija lako može vratiti dušu, interes i ljubav u vaše fotografije.

Neki ljudi, kao i ja, nisu toliko zainteresirani za fotografiranje na film, koliko ih zapravo zanimaju stari objektivi, ili stari fotoaparati. Zanimljivo je istraživati njihovu povijest, gledati na koje su sve inovativne načine tvorci fotoaparata pokušavali olakšati fotografiranje i koliko je tih izuma iskorišteno u današnjoj fotografskoj industriji. Zanimljivo mi je zamišljati tko je i na kakav način koristio neki fotoaparat koji nađem na buvljaku.

Posljednji dobar ulov na lokalnom buvljaku, bio je Zenit 122 s objektivom Helios 44m-4. Ako malo pretražite Internet vidjet ćete da je taj objektiv hvaljen pogotovo među novopečenim analogno-digitalnim fotografima i cijena mu je poprilično visoka u internetskim trgovinama. Ja sam bio te sreće pa sam ga pronašao povoljno i to u jako dobrom stanju. Aparat je bio skoro nekorišten, a uz njega je došla i originalna torbica i remen za nošenje oko vrata.

Zenit 122 je analogni fotoaparat ‘novijeg datuma’ proizvodio se u KMZ tvornici optičke tehnologije u ruskom Krasnogorsku pokraj Moskve. To je moderniji i plastičniji (prema Googleu, poli karbonatni) nasljednik Zenita 12. Proizvodio se od 1990. do negdje 1998. Proizvedeno ih je nešto manje od 2 milijuna primjeraka i to u 9 verzija.

1. verzija (to je ovaj kojeg sam uspio povoljno kupiti) je rekli bismo dosta rijetka. Razlikuje se od drugih verzija po tome što je ime Zenit na prednjem dijelu napisano ruskom ćirilicom, isto kao i sa strane i na poleđini tj vratima za filmski pretinac. Napravljeno ih je „samo“ 30 tisuća.
2. verzija je ista kao prva ali je ime na prednjem djelu napisano latinicom dok je sa strane i na filmskom pretincu ćirilicom.
3. verzija se razlikuje od druge po tome što nema natpisa sa strane i nema mali pretinac sa strane gdje možete umetnuti omot od filma kako bi znali koji je film umetnut, on se proizvodio za široko svjetsko tržište
4. verzija je napravljena 1992. kako bi se obilježila 50 godišnjica tvornice KMZ (tvornice koja proizvodi Zenit).Obojana je titanium sivom bojom sa zlatnim oznakama na vrhu prizme, serijski brojevi počinju brojem 50, a na dnu piše „Made in Russia“ , a ne Made in ussr kao na prethodnim verzijama.

5. verzija je napravljena 1995. u znak obilježavanja 50-te godišnjice pobjede u 2. svjetskom ratu. Izgledom je identična drugoj verziji s tim da na vrhu prizme stoji zlatna oznaka godišnjice pobjede u 2. svjetskom ratu.
6. verzija se zove Zenit 122b, to je bila malo pojednostavnjena verzija osnovnog modela. Nije imala vremenski samookidač ni pretinac za oznaku filma sa strane, i dolazila je u kompletu s novim objektivom MC Zenitar M2.
7. verzija se zvala Zenit 122K i bila je jednaka 2. verziji s tim da je ovo prva verzija ovog fotoaparata koji je prešao na K mount (navoj za Pentax objektive) sve dotadašnje verzije su imale M42 navoj objektiva.
8. verzija je napravljena u čast obilježavanja 850-tog rođendana grada Moskve. Bila je identična 2. verziji osim što je na vrhu imala natpis „Moskva 850“

9. verzija se zvala Zenit 12xl, bila je jednaka 2. verziji samo s drugim nazivom i namijenjena tržištu latinske Amerike.

Ok nakon ovog možda nekom dosadnog nabrajanja evo malo možda nekom dosadnih specifikacija i informacija o Zenitu 122 koji sam ja kupio.

Radi se o prvoj verziji Zenita 122, sa ruskim(ćiriličnim) natpisima, samookidačem i utorom za sinkronizaciju blica na desnoj prednjoj i pretincem za umetnuti papirić s nazivom filma na prednjoj lijevoj strani. Na dnu se nalazi samo natpis Made in USSR i standardni navoj za stativ. Na stražnjoj strani tj vratima za pretinac filma nalazi se natpis zenit, mjesto za bateriju svjetlomjera, tražilo i serijski broj. Stražnja strana je lijepo ergonomski oblikovana tako da vam palac lijepo sjedne i olakšava čvrsto držanje fotoaparata. Svjetlomjer mjeri svjetlo kroz objektiv, a indikator pravilne ekspozicije se pokazuje u tražilu u obliku crvene tj zelene točke, kada je slika pre eksponirana svijetli crvena lampica u gornjem djelu tražila, kada je pod eksponirana onda svijetli u donjem djelu, a kada je ekspozicija ispravna svijetle obadvije (ili u nekim verzijama fotoaparata) zelena lampica u sredini. Okidač je pomičan tj na pola pritiska se može rotirati u lijevom ili desnom smjeru. Lijevo kako bi zatvarač ostao otvoren u bulb modu sve dok ne vratimo okidač u sredinu. Kada okidač blokiramo u desnom položaju onda možemo koristiti samookidač.

Na vrhu se osim okidača nalazi i poluga za navijanje te kotačić za namještanje brzine okidanja. Najveća brzina okidanja je 1/500 sec a najmanja 1/30 sekunde a tu je naravno i bulb B mode za dugu ekspoziciju. Na sredini je nastavak za blic elegantno pokriven plastičnim poklopcem, a na lijevoj strani nalazi se kotačić za odabir ISO postavki. Na njemu se nalazi i poluga za prematanja filma koja služi i za otvaranje vrata pretinca za film.

Moram priznati da svaki put kad nabavim ovako neki zanimljiv fotoaparat požalim što u vrijeme kada sam se počeo baviti fotografijom nisam imao tako široke mogućnosti nabavke fotoaparata. Ni financijski, a ni fizički se nije tako lako mogao pronaći dobar, a jeftini fotoaparat. Iako na izgled nije potpuno retro kao neki fotoaparati iz 60-tih ili 70-tih koje posjedujem zapravo mi se jako sviđa. Podosta liči na novije mirrorless fotoaparate. Dimenzijama i dizajnom prednjeg gripa i stražnjeg prostora za palac stvarno podsjeća na neki moderni Fuji mirrorless tipa Fuji xt3. Uz njega sam dobio krasni žuti remen za nositi oko vrata, na jednoj strani remena piše Zenit ćirilicom a na drugoj latinicom. Uz to dobio sam i originalnu plavu torbicu, a unutra je netko ostavio i papirnati podsjetnik za sunny 16 pravilo.

Možda ste primijetili da nisam još ništa napisao o objektivu koji se nalazi na njemu, ni neću puno o njemu jer to je tema za cijelu drugu priču o starim objektivima. Naime stare objektive je uz adaptere danas lako prilagoditi novim mirrorless fotoaparatima i sada ponovno doživljavaju procvat. Jer svaki stari objektiv ima svoj poseban „štih“.

Ovaj objektiv je hvaljen i cijenjen zbog oštrine ali i svog „swirli“ zakrivljenog bokeha na rubovima kadra. Taj efekt se vidi najviše na fotoaparatima punog senzora, iako se naznake vide i na fotoaparatima koji imaju crop senzor.

Za kraj mogu samo reći da smatram da svaki zaljubljenik u analognu fotografiju ili retro štih mora imati barem jedan Helios u svojoj kolekciji pa onda jednu Carl-Zeiss Jennu,pa Trioplan….već vidite kuda to vodi…