Osim skupljanja fotoaparata raznih vrsta, jedan od hobija koji će vas koštati puno novaca i vaših, ali i partnerovih živaca je potraga za starim vintage objektivima.
Nekada je bilo puno teže, ali možda zato i ljepše te nekako ugodnije imati hobi. Ako ste željeli nešto saznati o nekom predmetu koji ste pronašli, morali ste obilaziti knjižnice, pitati istomišljenike i jako teško se dolazilo do informacija. Sve je to bilo sporije i puno teže, no u tome je i bila čar hobija. U današnje vrijeme interneta i socijalnih kontakata koje taj internet omogućava lako je pronaći istomišljenike, a isto tako i resurse tj. objekte i subjekte našeg hobija.
Danas je jako moderno biti retro, pogotovo u svijetu fotografije. Na raznoraznim socijalnim mrežama fotografije su uređene filterima tako da izgledaju staro, isprano ili izblijedjelo. Ponovno se proizvode instant fotoaparati tzv. polaroidi. Pa čak i današnji digitalni fotoaparati sve češće poprimaju oblik starih analognih fotoaparata. To se događa pogotovo ako se radi o mirrorless fotoaparatima. To nas zapravo ne bi trebalo čuditi jer ergonomija fotoaparata teži k tome da budu što manjih dimenzija, a ugodni za držanje u ruci i realno nema se tu što puno mijenjati.
Osim skupljanja fotoaparata raznih vrsta, jedan od hobija koji će vas koštati puno novaca i vaših, ali i partnerovih živaca je potraga za starim vintage (retro) objektivima.
Naziv vintage zapravo nema veze s objektivima nego je nastao zbog vina. Nastao je od latinskog vindemia, vino koje je ostavljeno da sazre. Kaže se: što stariji to bolji, kao staro vino. Dakle, ako vam netko kaže da ste vintage, to znači da ste sve bolji i bolji. Ipak, nije sve što je staro vintage, nego samo ono što vrijedi iliti dobro je ostarjelo.
Vintage objektivi su prvenstveno objektivi sa starih fotoaparata, ali isto tako mogu biti i objektivi sa strojeva za uvećavanje fotografija, raznih projektora, dalekozora pa čak i mikroskopa.
Zašto uopće koristiti stare objektive? Stari su i zastarjeli, a nova tehnologija je tako super. Stari objektivi nemaju auto fokus, nemaju ni digitalni kontakt s tijelom fotoaparata i sve nam otežavaju. Pa u tome i je njihova čar. Daju nam mogućnost da se vratimo korijenima fotografije i manualnim postavkama, da cijeli proces fotografiranja usporimo i više doživimo što i kako želimo postići fotografijom. Kažu da fotografije dobivene takvim objektivima imaju dušu. Videografi stare objektive koriste zbog posebnog izgleda koji daju videu, a neki su dobri i zbog toga što im prsten za izoštravanje radi iznimno glatko pa je fokusiranje jako blago i „mekano“. Osim tog nekog subjektivnog dojma kod stvaranja fotografije sa starim objektivima, postoje i objektivni razlozi.
Stari objektivi su većinom napravljeni od metala pa su izdržljivi i bez puno mogućnosti za kvar. Njihovi premazi na lećama daju neki poseban štih fotografiji (neki premazi su i radioaktivni). Većina starih objektiva ima veliki otvor blende koji uz kvalitetna stakla daje poseban bokeh (zamućenje ne izoštrenih dijelova) na fotografiji. Neki objektivi imaju visoku cijenu samo zbog svog bokeha, dok se neki, iako kvalitetni i s lijepim bokehom, mogu naći poprilično jeftino, sve zavisi gdje ih tražite. Uglavnom, za Hrvate su jeftiniji na nekom buvljaku ili na Njuškalu, nego na e-Bayu, Amazonu ili nekom drugom online dućanu.
Gdje god da ih kupujete, postoje stvari na koje morate pripaziti. Ogrebotine su prvi i očiti pokazatelj u kakvom je stanju objektiv. Ogrebotine izvana nisu toliko važne, ali one na lećama mogu biti problem, iako čak i to ponekad može dodati posebnost vašoj fotografiji. Jedna od stvari koja je čest problem, a ponekad nije lako uočljiv, su gljivice ili plijesan. To ćete najlakše provjeriti tako da objektiv odšarafite s tijela aparata i otvorite otvor blende na najmanji broj (najveći otvor) i pogledate pod određenim kutom ima li ogrebotina na staklima. NE OKREČITE OBJEKTIV PREMA SUNCU. Objektiv je skup leća koje usmjeravaju svjetlo u jednu točku, a pri tome to svjetlo može biti dovoljno jako da vam sprži oko tj. uništi vid. Osim pljesni, ponekad se na unutarnjim staklima mogu pronaći i masne mrlje od starog dotrajalog maziva kojim su ti objektivi podmazani kako bi uglađenije radili. Upravo to mazivo može biti problem i otežati zatvaranje listića blende pa i to morate isprobati kada kupujete takav objektiv.
Neki objektivi se lako rastave i njihov popravak se isplati (postoje tutoriali na internetu), a neki su jednostavno neisplativi vaših novaca i živaca.
Sljedeća najvažnija stvar kod kupnje vintage objektiva je da znate koji navoj tj. adapter trebate za spojiti vaš novi (digitalni) fotoaparat i stari vintage objektiv.
Adapteri postoje u puno vrsta i oblika. Najjeftiniji adapteri su tanki metalni prstenovi koji na sebi nemaju kontakte niti ikakve dodane leće. Kod takvih adaptera trebat ćete malo iskustva kako bi ih koristili jer na nekim fotoaparatima takvi adapteri pružaju samo djelomičnu iskoristivost objektiva.
Npr. na Nikon F-mount tijelu takav običan jeftini adapter ne dopušta vam da stare objektive fokusirate do beskonačnosti i možete koristiti samo manualni mod na fotoaparatu. Postoje deblji adapteri koji u sebi imaju leću kako bi omogućili fokusiranje do beskonačnosti, ali to ima svoju manu jer ne želite dodavati još neko moderno staklo između senzora i vašeg super kul vintage objektiva. S tim adapterom možete izgubiti na oštrini, a zbog njihove debljine gubite i malo svjetla. Takvi deblji adapteri, ali bez dodane leće, koriste se većinom na mirrorless fotoaparatima.
Upravo na bezzrcalnim fotoaparatima vintage objektivi rade najbolje i najlakše ih je prilagoditi takvim fotoaparatima.
Više je razloga tome. Jedan od glavnih je udaljenost senzora od navoja objektiva. Ta udaljenost koja je kraća nego na DSLR fotoaparatima omogućava lakšu izradu raznih adaptera pa je veća mogućnost korištenja objektiva, tj. šarolikost objektiva koje možemo adaptirati je veća. Druga beneficija mirrorless fotoaparata je to što većina takvih fotoaparata ima pomoć za izoštravanje u obliku zebra uzorka ili nekog drugog uzorka koji pokazuje koji dio fotografije nam je oštar, dok kod DSLR-a to nemamo u tražilu (neki imaju ako koristimo ekran (liveview), a ne tražilo). Udio fotoaparata koji imaju stabilizaciju u tijelu je puno veći kod bezrcalnih fotoaparata, nego kod DSLR-a. To puno pomaže jer nijedan stari objektiv zasigurno nema mehanizam za stabilizaciju u sebi pa su ovako moguće i duže ekspozicije iz ruke bez stativa. Zato zaljubljenici u stare objektive često kupuju neko mirrorles tijelo pa makar i jeftinije i starije. Sony Nex serija ili Olympus Pen zna biti dosta jeftina, a danas su sve popularniji i Fuji mirrorless fotoaparati, pogotovo jer Fuji voli retro dizajn pa sve to izgleda kompletnije.
Kada nabavite vintage objektiv vrijeme je da krenete uživati u fotografiji. Nakon odabira adaptera, sljedeća stvar koju ćete morati napraviti je prebaciti fotoaparat u manualni mod. Neki fotoaparati i neki adapteri ne daju potvrdu tijelu da je na njima objektiv pa je manualni mod jedini način da rade. Neki fotoaparati vas upozore da na njih nije stavljen objektiv, a neki pametniji će vas obavijestiti da je stavljen objektiv, ali ga tijelo fotoaparata ne podržava. Dakle, manualni mod je jedini, ali i najbolji izbor. Sljedeća stvar koju morate podesiti (ako ju imate) je potvrda fokusa ili fokus asistencija, oblik te asistencije zavisi od tijela fotoaparata. Negdje je to zebra uzorak, a negdje se vidi samo obris objekta u nekoj boji, na jednostavnijim ili starijim fotoaparatima pogotovo DSLR tijelima to može biti samo zelena točkica u tražilu koja potvrđuje da je objekt koji fotografirate oštar.
I to je to, podesite postavke, izoštrite i fotkajte. Zvuči brzo i lako, ali vjerojatno će vam neko vrijeme taj postupak trajati dok ne steknete iskustvo, pa bi bilo pametno ne nositi takav objektiv na neki rođendan ili neko mjesto gdje želimo fotografirati brzo ili objekte u pokretu.
Postoje neki objektivi i neka imena tj. nazivi objektiva koje bi trebalo zapamtiti ako negdje naletite na njih. Cijenjeni su većinom zbog svog posebnog bokeh efekta i općenito efekta koji daju fotografiji. Stari objektivi većinom nisu poznati zbog svoje oštrine, iako možda vas ponekad iznenade.
Meyer Optik Gorlitz Trioplan 100 je jedan od najpoznatijih bokeh objektiva. Poznat je po svome okruglom tzv. swirly bokehu. Danas se često koristi jer je poprilično oštar. Poznati hrvatski fotograf Petar Sabol ima mnogo lijepih fotografija snimljenih tim objektivom, a za neke je osvojio i međunarodne nagrade. 2018. je tvrtka OPC optics počela proizvodnju nove generacije tog objektiva pa se sada može kupiti i moderna verzija za moderne fotoaparate.
Općenito svaki objektiv s nazivom tvrtke Meyer Optik Gorlitz je dobar ulov. Osim Trioplana, proizvodili su i Primoplan, Domiplan i Telemegor objektive. Meyer Optik Gorlitz su uz fotografe bili preko 120 godina. Tvrtku je kasnije kupio Pentacon pa nakon njih Carl Zeiss Jenna.
Kad smo kod Carl Zeiss Jenne, to je ime koje bi također trebali zapamtiti. Njihovi objektivi su nešto pristupačniji, dolaze u raznim žarišnim duljinama i navojima, posebno su cijenjeni oni sa zebra uzorkom na rubu objektiva. Tessar su nešto jeftiniji i „običniji“, dok je Flektogon ime koje treba zapamtiti.
Najpoznatiji i vjerojatno u današnje vrijeme najkorišteniji vintage objektiv je Helios 44 (postoji više vrsta i verzija). Zbog popularnosti mu cijena raste, pogotovo na internetu. Kod nas se mogu pronaći još relativno jeftino, pogotovo ako naletite na neki našarafljen na nekom starom fotoaparatu tipa Zenit ili Praktica. Poznati su zbog svog bokeha i efekta zakrivljenosti na rubovima fotografije, oštri su i maleni pa ih i videografi jako vole.
Osim Heliosa, kod nas se često za nisku cijenu mogu pronaći i neki Pentacon objektivi koji su poprilično zanemareni u modernom svijetu vintage fotografije, a daju jako lijep bokeh i znaju biti poprilično oštri, pogotovo ako malo zatvorite blendu.
Svijet vintage objektiva je jedan jako velik i zanimljiv teritorij i jednom kad se izgubite u njemu, nema povratka. Dakle, osnove su neko jeftinije mirrorless tijelo, pripadajući adapter i naravno objektiv, za početak možda neki Pentacon ili Helios, a dalje tko zna kamo će vas put odvesti…
Framing the world 
Leave a comment