PRAKTICA

Danas kada u svijetu fotografije i proizvodnji fotoaparata vladaju Nikon, Canon, Sony i Fuji, toliko smo navikli na ta imena da mislimo da su oni oduvijek bili jedini važni. Ako se priča o starim vremenima, onda su tu naravno Leica, Hasselblad, Mamiya i ruski Zenit, a Praktica je ime koje nije povezano sa mainstreamom i nekako je postrani. No, istražujući shvatio sam da je Praktica zapravo jako veliki igrač, tj. odigrala je jako važnu ulogu kroz povijest fotografije. Iako je tvrtka pod imenom Praktica i danas na tržištu, proizvodi kompaktne digitalne fotoaparate, kamkordere i dalekozore, više nije jedno od onih poznatih imena na vrhu. Povijest Praktice i tvrtke koja je izradila Praktica fotoaparat je šarolika i malo prekomplicirana i preopširna, no, evo ukratko nekih osnovnih činjenica.

U Dresdenu se od 19. st. proizvode fotoaparati i Dresden je dugo vremena europska i svjetska prijestolnica izrade fotoaparata.
1939. godine tvrtka KW napravila je Praktiflex, preteču Praktice, prvi mali 35mm SLR.
1949. godine tvrtka MECHANIK Zeiss Ikon napravila je Contax S, prvi 35mm fotoaparat sa prizmom i navojem za objektive M42. Iste te godine KW proizvodi prvu Prakticu, koja također ima M42 navoj.
1959. godine spajanjem nekih od dresdenskih tvornica nastaje tvrtka Web Pentacon (Penta zbog presjeka prizme, Con zbog Contaxa), od 1964. godine zovu se samo Pentacon.
1965. godine proizvedena je Praktica MAT, prvi fotoaparat sa TTL mjerenjem (mjerenje svijetla kroz objektiv, THROUGH THE LENS).
1969. godine Praktica LLC je bio prvi fotoaparat koji je imao elektroničku komunikaciju sa objektivima koji su to podržavali. Pentacon je proizvodio Prakticu sve do 2001. godine. Kroz godine napravljeno je preko 70 modela Praktica fotoaparata. Povijest dresdenskih proizvođača fotoaparata je jako šarolika i komplicirana, cijela jedna „Santa Barbara“. Bio bi to odličan film, ali nažalost, nitko ga zasad nije snimio. Na YouTube-u sam pronašao neke dokumentarce, ali na njemačkom i, nažalost, bez prijevoda.
Čitajući i tražeći podatke o tom jednostavnom fotoaparatu iznenadilo me koliko je zapravo bio inovativan i važan za razvoj fotoaparata općenito.
Sjećam se svojih školskih dana kada smo na praksi u foto studiju za vježbanje dobili jednu Prakticu, bila je velika i teška. Bio sam sretan kad sam od šefovog sina uspio posuditi Nikon FA. Imali smo u studiju i Nikone F90 i jedan Nikon F5, ali za praktikante je tu bila Praktica. Nikona F5 sam se domogao u zadnjoj godini školovanja kada sam počeo fotografirati vjenčanja. Nitko ga nije volio zbog glomaznosti , a ja sam bio oduševljen njegovim mogućnostima.

No, vratimo se na Prakticu. Sada ih imam tri (Nikon F5 još uvijek nažalost nemam).
Imam Prakticu super TL, Prakticu LB i Prakticu LTL3. Na jednoj je Pentacon 50mm F-1.8 objektiv, na drugoj Pentacon 100mm F-2.8 i na trećoj Carl Zeiss Jena Tessar 50mm F-2.8. Objektivi su jedna velika priča i tema za sebe pa sad neću o njima. Mogu samo reći da mi se jako sviđaju i da puno fotografiram s njima na svom digitalnom Nikonu pomoću odgovarajućeg adaptera.
Sve svoje Praktice sam nabavio na buvljaku za nekih 50-ak kuna komad i sve tri rade, osim svjetlomjera (tamo gdje svjetlomjer radi na bateriju, Super TL i LTL3).

Praktica super TL je najstariji model koji imam, proizvodila se od 1968. do 1976. godine. Napravljeno je ‘samo’ 508656 komada pa se ne može baš reći da je rijetka. U nekim zemljama se prodavala i pod drugim imenom, tako je u Nizozemskoj poznata pod imenom Pentor super TL, u Americi Cavalier STL-I, Porst ju je prodavao pod imenom Porst reflex FX6, još je poznata i pod imenom Hanimex super TL i Revueflex SL. Zanimljiva je jer ima platneni zatvarač koji se ne podiže vertikalno, nego se pomiče horizontalno prilikom okidanja. Ima svjetlomjer koji mjeri svjetlo kroz objektiv, ali nažalost radi na baterije pa sumnjam da će taj dio ikada proraditi jer kao na većini starih fotoaparata taj dio oksidira i postane neupotrebljiv. S prednje strane nalazi se okidač, gumb za mjerenje svjetla i kontakti za sinkronizaciju s bljeskalicom. Mjerenje je radilo s posebnim objektivima koji su imali polugu za zatvaranje blende preko gumba na tijelu fotoaparata, npr. Pentacon auto objektivi. Odredili ste brzinu zatvarača i ISO (ASA) vrijednost i onda pritisnuli gumb (kao DOF gumb na modernim fotoaparatima), polugica s desne strane u tražilu bi se pomicala kako ste zatvarali ili otvarali blendu. Kada je polugica na sredini kružića s desne strane u tražilu, mogli ste pustiti gumb za mjerenje svjetla i okinuti fotografiju. Ovako riječima zvuči komplicirano, ali zapravo je jako brzo kada se naučite.

S gornje strane nalazi se poluga za premotavanje filma i otvaranje vratašca za umetanje filma. S desne strane nakon prizme nalazi se kotačić za određivanje brzine okidanja, brzine su od B do 500-tinke sekunde. Ispod tog kotačića nalazi se kotačić za određivanje ISO vrijednosti, pomiče se tako da se kotačić za određivanje brzine podigne i onda okrene dok bijela točkica sa strane kotačića nije na željenoj vrijednosti. Pokraj njega je gumb za oslobađanje filma da se može premotati (na većini fotoaparata taj gumb je dolje na dnu). I onda još slijedi poluga za navijanje filma, brojčanik okidanja i mali kotačić koji koristimo kao podsjetnik koji film tj. za koju namjenu smo umetnuli. Kod Praktice je zanimljivo da u tražilu s lijeve strane imaju oznaku (mali trokutić) kada film nije navijen i podsjeća vas da ga morate navinuti prije okidanja.

Praktica LB se proizvodila od 1972.-1977. godine, proizvedeno je 121228 komada, poznata je još i pod nazivima: Hanimex Praktica LB, JC Peney SLR1 i Porst Reflex CX4. Izgledom se ne razlikuje puno od drugih Praktica. S prednje strane nalazi se navoj za objektiv, gumb za okidanje i Cadmium sulfidni (CDS) svjetlomjer, koji ne treba bateriju, ali zato ni ne mjeri svijetlo kroz objektiv, nego sami morate očitati vrijednost i prema tome namjestiti otvor blende i brzinu okidača. S gornje strane s lijeva na desno nalazi se poluga za premotavanje filma i tri brojčanika, jedan za ISO vrijednosti, a druga dva za određivanje tj. izračun brzine zatvarača i blende. Pokraj njega je prozorčić s iglom svjetlomjera. On radi tako da fotoaparat okrenemo u smjeru objekta koji fotografiramo, odredimo ISO vrijednost i kada iglica bude na sredini prozorčića, na kotačiću očitamo vrijednost kojom trebamo fotografirati.

Zatim na objektivu namjestimo otvor blende, a na kotačiću s desne strane od tražila brzinu okidača, najveća brzina okidanja na ovom fotoaparatu je 1/1000 sec. Nakon kotačića nalazi se poluga za navijanje filma i brojčanik broja okidanja. Na vrhu prizme nalazi se utor za bljeskalicu.

Praktica LTL3 se proizvodila od 1975. do 1978. godine i proizvedeno je 349919 komada. Kao i gore opisana Praktica super TL, tako i ova ima mjerenje svjetla kroz objektiv (odgovarajući objektiv koji ima opciju automatskog otvaranja tj. zatvaranja blende) i za to koristi bateriju. Na prednjoj strani se nalazi gumb/poluga koju pritisnete dok mjerite svjetlo i odredite otvor blende, kada je iglica u tražilu na sredini onda podesite brzinu okidača i okinete fotografiju, gumb za okidanje je također s prednje strane. Odozgo je izgled standardan, s lijeve strane je poluga za premotavanje, na sredini utor za bljeskalicu, desno kotačić za određivanje brzine okidanja i ISO vrijednost. Tu je i poluga za navijanje i brojač okidanja.

Inače sve Praktice na donjoj ploči imaju oznaku tvrtke Pentacon, malu ikonu tornja. To je preslika dresdenskog tornja tvrtke Ernemann koja se u početku bavila tekstilom, a odlaskom jednog od vlasnika prerasla je u tvornicu fotoaparata. Kasnije je pripala Zeiss-Ikonu pa onda Pentaconu, i danas je poznata kao ‘Pentacon tower’.

Zanimljiva i važna uloga Praktice bila je u svemirskoj ekspediciji letjelice Soyuz 4, koju je vodio ruski astronaut Vladimir Shatalov 1969. godine. Nakon te godine Rusi i Nijemci su radili zajedno na svemirskom programu i koristili fotoaparate tvrtke Pentacon.

Nije Nikon, nije Canon, ni Leica, nego Praktica. Ne izgleda možda nešto posebno u ruci, ali ima povijest. Koju god verziju da nađete na nekom buvljaku isplati se kupiti jer, realno, jako se rijetko kvare (osim svjetlomjera na baterije) i ako imate imalo znanja o fotografiranju, neće vam biti problem koristiti ih i bez svjetlomjera. Još jedna korist od kupnje starih fotoaparata je što nikad ne znate koji ćete objektiv pronaći našarafljen na njega, ponekad se tako može pronaći pravo blago.